Igra Rečima
Naprosto sam uzeo da bacam šurikene,
sto posto sam rešio sve reči ukrštene,
reči su mi igra zato igram igru rečima,
bacam rime ko da vadim iz korica sečiva.
Kao samuraj ronin čekam presudni poziv,
da se pojavim na turniru verbalnih veština,
a ne borilačkih, ipak presto mi je bina,
ko nema tvorilačkih veština, njegova je prva krivina.
U prvom meču rečima pokidam i sabijem,
tako da verbalnim mačem rivalu glavu razbijem,
sažvaćem reči kojima ga ubijem kada ih saspijem
rivalu u lice, sumnjivo lice, Nušić, sve trpe hartije.
Papir trpi sve, pred početak druge partije,
zapišem citate Nušića i Dučića na parče hartije,
očekujem težeg rivala a ne slabijeg,
citiram obojicu u istom stihu, sudije u čudu, rival u nokautu, za vazduh vapije.